Nevjerojatna je to sportska obitelj čiji su roditelji već bili vrhunski sportaši, reprezentativci Hrvatske, a djeca su nadareni sportaši od kojih karlovačka sportska javnost u budućnosti puno očekuje.

Ovo je jedna je od impresivnijih sportskih priča o kojoj se u Karlovcu premalo zna. Riječ je o obitelji Đurić. Tata Saša bio je istaknuti odbojkaš. Ponosno je nosio dres OK Karlovca gdje je izgradio “obiteljsko gnijezdo“ i gdje danas živi sa suprugom Ines, bivšom karlovačkom gimnastičarkom i strelkinjom i dvoje djece, Lara i Nera. Bave se gimnastikom. 

NJEGOVA PRIČA

Sadržaj se nastavlja...

Saša Đurić odbojkom se počeo baviti relativno kasno u drugom razredu srednje škole, u vrijeme rata 1993. u Sisku gdje je rođen 1977. Vrlo brzo dospio je u juniorsku a potom i u seniorsku ekipu OK Sisak. Njegove odlične igre nisu nezapaženo prolazile na odbojkaškom tržištu. Još kao srednjoškolac otišao je iz Siska u zagrebačku Mladost kojoj je pristupio na poziv trenera Ozrena Straže.  

- Na  juniorskom prvenstvu Hrvatske  vidio me trener Ozren Straža. U svom stilu  mi je  rekao: 'Johnny hoćeš li doći trenirati s nama u Zagreb?'. Tako sam nakon samo godinu i pol treniranja dospio u Mladost  gdje sam igrao za juniorsku (1995-1996) i nešto kratko za seniorsku reprezentaciju  Hrvatske (Proljetni kup u Mariboru 1997.) gdje smo osvojili treće mjesto te Svjetske vojne igre (Zagreb 1999).  Bio sam prvi juniorski reprezentativac odbojke na pijesku koji je nastupio na Europskom prvenstvu 1996. u Rigi – priča Saša Đurić

S Mladosti je dva puta osvojio Interligu (1996. i 1997.) te je isto toliko puta nastupao za zagrebački klub u finalu Lige prvaka (1997. Beč) gdje su bili treći i (1998. Novi Sad) gdje su osvojili četvrto mjesto. S klubom sa Save tri je puta bio juniorski prvak Hrvatske,  a seniorski prvak Hrvatske bio je pet puta s tri različita kluba.  

- Mladost napuštam 1999. i odlazim u austrijski Hypo Klagenfurt (1999-2001). Iza toga nastupam za drugi austrijski klub AICH DOB (2001-2004) s kojim sam tri puta bio treći u austrijskoj ligi. Igrao sam još i za slovensku Novu Goricu (2004-2005), francuski Epinal (2005-2006) , Varaždin (2006-2007) s kojim sam bio srebrni u Kupu i prvenstvu Hrvatske, iranski Yazd Volley (2007-2008) i Novi Zagreb (2008-2009) s kojim osvajam prvenstvo države. Za OK Karlovac igram tri godine (2009-2011) –  nabraja sve klubove čije dres je nosio.

Nakon povratka iz Irana (2008) zapošljava se u Grawe Hrvatska te ubrzo dobiva kćer Laru a uskoro i drugu kćer Neru. Nakon toga je njegova sportska aktivnost dobila drugačiju dimenziju. Odbojku je prestao igrati 2012. zbog obaveza na poslu jer nije stigao pratiti treninge i odlaziti na putovanja, a tu je bila još i obitelj. 

Nedostaje li ti danas odbojka, pitali smo Sašu? 
- Jasno da mi fali odbojka, ali samo u smislu nekog dobrog hakla. 

Koliko pratiš stanje u karlovačkoj odbojci ... 
- U Karlovcu pratim samo žensku odbojku jer, na žalost, muška se ekipa raspala u potpunosti što je velika šteta obzirom na dugogodišnju prvoligašku tradiciju. Redovito pratim talijansku ligu i Ligu prvaka.

... a Hrvatskoj? 
- U Hrvatskoj pogledam mušku ekipu zagrebačke Mladosti kad igraju euro ligu i krajem sezone kad se igra finale i to je to. Muška liga i općenito muška odbojka u Hrvatskoj je na niskim granama a od ženske odbojke pratim nastupe ženske reprezentacije.

Kako komentiraš odluku HOK-a da se već sada proglasi prvak Hrvatske? 
- Slušao sam u medijima izjave čelnika zagrebačke i kaštelanske Mladosti i niti jedni nisu zadovoljni tako ishitrenom odlukom. Mislim da su mogli pričekati razvoj situacije sa COVID 19 pa se lako takva odluka donese za mjesec-dva dana.

Nisi zainteresiran za rad u KA-odbojci ili ...? 
- Što se tiče rada  u karlovačkoj odbojci na žalost ne. Previše imam poslovnih obaveza u osiguravajućem društvu gdje sam zaposlen.   

... a u gimnastici gdje su ti djeca? 
- Mislim da ovo pitanje nije za mene. O tome nisam nikada razmišljao. Mogu biti samo moralna podrška djeci. Što i jesam.

Supruga se skroz maknula iz sporta, pa i iz gimnastike gdje je bila uspješna. Zašto?
- Supruga je privatni poduzetnik i isto tako ima jako puno obaveza.  Nakon gimnastike je bila izuzetno uspješna u streljaštvu u disciplini zračna puška, a poslije su je vode odvele na studij u Zagreb, a i rano je počela raditi. Život joj se jednostavno razvijao u drugom smjeru.

Kakva je sportska perspektiva vaših kćeri? 
- Meni i supruzi je važno da se obje bave sportom i da steknu radne i zdrave navike. Za sada im je gimnastika jako važna i ako se njihov trud nagradi i dobrim rezultatima to će biti samo bonus za njih.

Što misliš o KA-sportu?
 - Na žalost, sport u Karlovcu je na jako niskim granama i ovisi o puno entuzijasta i pojedinaca koji tu i tamo bljesnu sa super rezultatima. Mislim da bi trebalo više ulagati u trenerski kadar. Poticati ih da se konstantno educiraju i usavršavaju. To može jedino na razini grada i države. Klubovi u ovim uvjetima to ne mogu sami financirati. 

Koliko će pandemija koronavirusa poremetiti sport? 
- Poremetio je svima planove; natjecanja, treninge i sve ono za što su se spremali  i naporno trenirali od prošlog ljeta, pogotovo olimpijska je godina. Kao što je gospodarstvo blokirano tako je sam sport a posljedice će se osjetiti još dugo vremena.

Je li ovo situacija  šansa da se sport u našem gradu u nekim stvarima „porihta“? 
- Ovo je prilika da se svi zapitamo koji su prioriteti. Dugoročno se sportu smanjuju financije, a sada će biti još teže za klubove znajući da  uvelike ovise o financijama proračuna Grada i Županije.

Kako provodite vrijeme pandemije koronavirusa?  
- U ovo vrijeme pandemije izbjegavamo nepotrebne izlaske. Poslove odrađujem od kuće, a supruga ne može trenutno odlaziti na posao zbog odluke Stožera. Cure obavljaju svoje redovite obaveze oko online škole i svakodnevno treniraju prema uputama i programu trenera.

NJEZINA PRIČA 

Godinu dana starija supruga, rođena Karlovčanka Ines Đurić (Pantić), vrlo rano je počela trenirati gimnastiku. Otac (Saša Pantić, bio je među prvim poduzetnicima koji je 1998. godine objavom reklame svoje tvrtke podržao izlazak tiskanog KAŠ-a) poznati je karlovački šahist. Kako se oba kluba nalaze u istoj zgradi (Sokolski dom) bilo je najjednostavnije da dok on igra šah da ona trenira gimnastiku. Tako se s gimnastikom počela baviti vrlo rano. Ubrzo je ušla u selekciju i počela ostvarivati dobre rezultate. U razdoblju od 1984. do 1986. imala je pregršt dobrih nastupa na prvenstvima Hrvatske. Na međunarodnom natjecanju povodom 100 godina gimnastike u Karlovcu (1985), karlovačke gimnastičarke – vrsta u kojoj je nastupila i Ines, zauzela je treće mjesto. Bila najuspješnija na gredi te druga na prvenstvu Hrvatske (1986) da bi godinu kasnije s reprezentacijom Hrvatske nastupila u Krakowu (Poljska).

- Na žalost, vrlo rano sam prestala trenirati jer je trener Ivan Belina preuzeo dužnost tajnika u Streljačkom savezu Karlovca a u gimnastici nije bilo trenera koji bi nastavio njegovim putem. Sportski put sam igrom slučaja nastavila u streljaštvu – prisjeća se Ines. 

Već na prvom natjecanju streljačka ekipa Karlovca potpuno neočekivano osvaja prvenstvo Hrvatske u zračnoj pušci. Nakon toga uslijedilo je nekoliko godina rušenja državnih rekorda i mnoštvo medalja s prvenstva Hrvatske. Krenuli su i u međunarodni programi. Kako je počela studirati bilo je sve teže uskladiti obveze pa je „pušku objesila o klin“. Inače je magistra ekonomije i nakon smrti oca preuzela je obiteljski posao.

KĆERINE PRIČE

No osim tate i mame tu su talentirane gimnastičarke, kćerke Lara i Nera.  Lara (2008. godište) trenira gimnastiku u GK Sokol a u nekim slobodnim terminima ode i na odbojku u OK Karlovac. Za sada je gimnastika na prvom mjestu. Trenutno je u selekciji  mlađih juniorki C programa. Nera (2011. godište) također trenira gimnastiku u karlovačkom  Sokolu. Ona je ove godine prešla u B program koji zahtijeva svakodnevne treninge, puno novih elemenata. Treće mjesto na završnici kupa Hrvatske osvojila je 2018. godine.