Grad i Županija su ključ. U manjim sredinama sve ovisi o tome imaju li gradonačelnik i župan afiniteta za sport ili nemaju. Stoga bi najveći teret trebalo prebaciti na gradove i županije.

Karlovački maturanti

Sadržaj se nastavlja...

u više ili manje maštovitim odorama po gradu se zabavljaju već više dana, no vrhunac njihovih srednjoškolskih dana, ali i jedan od životnih ispita, bio je jučer kad su se okupili na Vunskom polju da bi se pokazati hodnjom - Radićevom, Korzom, Domobranskom, Rakovcem, preko Koranskog mosta do ŠRC-a Korana gdje im je priređen zabavni program uz Rečičke sokole, Strings band i DJ Joe2Shine. Točno u podne gimnazijalci karlovačke Gimnazije su na „Jelačić placu“ zaplesali Salonsko kolo.

Među velikim brojem maturanata i ove godine je popriličan broj sportaša. Životna budućnost im je vjerojatno nastavak školovanja, ili rad u nekoj od tvrtki. A koja im je sportska budućnost? Imamo primjera gdje su se pojedini sportaši zbog obveza potpuno povukli iz sporta jer se zbog odlaska u druge gradove više stigli baviti sportom u svom matičnom klubu. Neki ipak ostaju u sportu, ali su zbog obveza učenja ili obveza na radnom mjestu, znatno smanjili dolaske na trening i tome slično. U obje situacije ispaštahu klubovi i treneri koji su primorani izmijeniti generaciju do sada već iskusnijih natjecatelja mlađima a što izravno utječe na plasman momčadi ili pojedinaca. Sljedeći je problem taj što talentirani sportaši odlaze iz Karlovca i zbog toga što u drugim sredinama nude bolje uvjete za nastavak svoje sportske karijere.

Tema ove kolumne je stoga „Kakva je budućnost karlovačkog sporta? KŠZ trenutno ima 125 članica s oko 6500 sportaša koji se natječu u 35 sportova. U prošloj godini je bilo 7 pojedinačnih prvaka i 12 ekipnih naslova državnih prvaka, 24 medalje osvojene su na velikim europskim i svjetskim natjecanjima, a još 90 medalja osvojeno je na raznim drugim natjecanjima.

Bejzbolaši Olimpije imaju dobru organizaciju, igralište, prostorije, sređen marketing i standardne rezultate. Nažalost još će puno vode proteći karlovačkim rijekama da bi Karlovčani bejzbol prihvatili kao nogomet, rukomet ili košaru. Kad već spominjemo košarku onda treba podsjetiti da su košarkaši ove sezone ispali u niži rang natjecanja i da je današnja košarka u Karlovcu spala na „tri slova“ te da je tri svjetlosne godine daleko od sjajnih dana kad su Karlovac nazivali gradom košarke. S današnje pozicije čini nam se da se to neće ponoviti za života ove naše generacije. Nogomet – najvažnija sporedna stvar na svijetu. Možda da u svijetu ali u našem „malom selu“ to sigurno nije. Imamu masovnost što je za svaku pohvalu - ali kvaliteta? Da li se netko od „nogometnih kibica“ sjeća kad se to u Slunju igrao bolji nogomet nego u Karlovcu?! Time smo sve rekli o nogometu u našem prelijepom gradu na osam obala. Odbojka godinama već ima svoj status prvoligaškog kluba A ili B posve nebitno, kvalitetu, dvoranu za korištenje, rekli bi solidan komfor za ono što nude. Ali… oduvijek im nedostaje nešto – to je publika. Karlovčani se očito nikad s odbojkom nisu našli na istoj „valnoj dužini“. Dobra je vijest da su diže ženska odbojka. Rukomet – rana na mom srcu! Donedavno 25 godina u elitnom hrvatskom natjecanju. Potom ispadanje među prvoligaše pa nakon jedne sezone opet povratak među premijerligaše, a od ove sezone opet ispadanje u niži rang. Možda to i ne bi bila tako velika katastrofa da se iz aviona vidi da HRK Karlovac nema igračku kvalitetu a i u trenerskom kadru im nedostaje iskustva. Rukomet ima masovnost i najbolju gledanost od svih „loptačkih“ sportova u gradu ali očito da to nije dovoljno. Nema organizaciju! Uprava bi se trebala hitno „resetirati“ kako bi mogla osigurati osnovne uvjete momčadi za povratak u Premijer ligu. Svi bi voljeli povratak, ali nikako ne kao zadnji put kad je najavljivana SEHA lige, a zapravo je ispalo ispadanje. Ženski rukomet je ove sezone osigurao drugi razred po rangu natjecanja u ovom sportu. 'Ko će to platit! Kuglanje ima popularnost i solidne rezultate, i muških i ženskih sastava, imaju i solidan rang natjecanja, rade i s mladima… Javnost ih oduvijek percipira kao rekreacijski sport! Tu nažalost nema popravka dok ne stasa kakav novi Golubić i njemu slični koji su se mogli „rvati“ s najboljim kuglačima države. Od pojedinačnih sportova uglavnom prednjače kadeti i juniori te poneki senior. Tu prvenstveno mislim na streljaštvo, veslanje, atletiku, mačevanje i sve borilačke sportove. Za njih „zime“ ne bi smjelo biti. Iskorak u sam vrh hrvatskog sporta, seniorska medalja s velikih međunarodnih natjecanja - za reprezentaciju naravno… To je za sada samo utopija, na to ćemo se još načekati. Treneri i igrači morali bi se nastaviti educirati. Trebalo bi više slijediti znanost, prilagođavati se novim trendovima u razvoju sporta, ne možemo napraviti pripreme kao prije 40 godina. To su sve segmenti koji čine budućnost sporta.

Kakva je budućnost KA sporta? Pitanje je to koje bi ponajprije trebalo mučiti sportske djelatnike pa sportaše, na kraju valjda i gradske i županijske dužnosnike. Trebalo bi riješiti statut sporta i financiranja, povesti puno računa o financiranju sporta na lokalnoj razini. Bez tog segmenta mi ne možemo naprijed. U manjim sredinama sve ovisi o tome imaju li gradonačelnik i župan afiniteta za sport ili nemaju. Stoga bi najveći teret trebalo prebaciti na gradove i županije. Nema jake sportske grane i momčadi koja će uspjeti ako financijski nije mnogo toga posloženo. Grad i Županija su ključ. Bez školskog i amaterskog sporta mi ne možemo napraviti bazu niti možemo razvijati onaj stupanj kvalitetnog sporta koji će u budućnosti postati profesionalan. To je cjelina koja zbog masovnosti izbacuje kvalitetu.

Nadalje, mi smo grad s poprilično dobrom sportskom infrastrukturom. Od toga sve polazi. Međutim, rekonstrukcija atletske staze je, kažu, ušla je u program novoizabrane „karlovačke vlade“ što bi trebalo jamčiti da će se to i napraviti. Naime, Gradsko vijeće usvojilo je nedavno Operativni program 2018-2020. po KŠZ-ovoj sportskoj Strategiji sporta. Tada će se i vidjeti koji sportski objekti idu u izgradnju ili rekonstrukciju u ovom mandatnom razdoblju.

E sad! Gorka je istina da je Karlovac pri dnu hrvatskih gradova po izdvajanju za sport. Karlovački proračun je limitiran i 2,7 posto izdvajanja za sport u odnosu na ukupan proračun sigurno da nije dostatan na broj sportskih udruga koje djeluju u Karlovcu. Bivši gradonačelnik Damir Jelić je u kriznim godinama slabijeg proračuna ipak znao pomoći sportu. Ne samo preko sportskog proračuna nego i sa drugih strana. Za vrijeme velikih poplava i oštećenja sportskih terena i dvorana iznašao je financijska sredstva za djelomičnu sanaciju šteta i time puno pomogao klubovima na poplavljenim područjima. Posebice, u slučaju stečaja HRK Karlovca njegov doprinos je velik i teško bi se taj slučaj riješio pozitivno bez njegove pomoći. Vječito pitanje je i kako pomoći najboljim klubovima, pojedincima sportašima grada, kod potencijalnih sponzora jer novac iz proračuna očito nije dostatan? Sponzora ima sve manje, a sa državnog nivoa nema trajnih rješenja. Upravni odbori karlovačkih klubova, čast izuzecima, nisu u stanju sami rješavati taj problem.

Uz dobre uvjete za rad i napredak bez sumnje nas čeka još ljepša budućnost ekipnih, ali i individualnih sportova. Samo - treba ih osigurati.