Opsežna monografija "Četvrt stoljeća veterana Hrvatskog nogometnog saveza" prepuna svih mogućih statističkih podataka djelo je našeg današnjeg sugovornika.

Svi koji su vezani uz županijski nogomet i mali nogomet, posebno onaj veteranski, neće se tome čuditi, jer Nenad Stražanac vodi statistike i prijateljskih vikend ogleda raznih klapa, a kamoli službenih utakmica u svim mogućim rangovima natjecanja. Tako je došlo i do ove zaista iscrpne monografije...

- Urednici smo kolega Robert Uroić i ja, no istina je da je u ovoj monografiji najveći dio posla moj, jer sam zaista temeljito bilježio sve vezano uz veteranski nogomet u proteklih četvrt stoljeća, kako što se tiče svih liga u nogometu i malom nogometu, od županijskih do državnih, pa do nastupa veteranske selekcije HNS-a, opet u malom nogometu i nogometu. U knjizi se na više od 800 stranica može pronaći praktički sve u ovom periodu od 25 godina, svi rezultati, svi igrači koji su nastupali za selekciju HNS-a, svi golovi...

Sadržaj se nastavlja...

Znao sam da ti pasionirano to pratiš, ali zar su i u drugim županijama bili tako vrijedni?

- Pa ne bih se sad volio pretjerano hvaliti, ali opet sam to ja (smijeh)! Naravno, u svakoj županiji bih našao nekoga tko će mi slati rezultate i zapisnike i onda sam to slagao baš kako slažem i u Karlovačkoj županiji. Mene to veseli, oduvijek sam volio voditi te statističke podatke, bilježim i svoje nastupe još od malih nogu, to je nešto što me uvijek okupiralo. 

Spominje se da u akcijama veteranskog nogometa sudjeluje 17 županija. Zašto 17? Tko ne sudjeluje?

- I to se sve može pronaći u knjizi. U nekim županijama je nažalost stvar slabije razvijena, recimo u Ličko-senjskoj, a u nekim slavonskim županijama nikako da se cijela priča da tako kažem "profesionalizira" i da se uključe u natjecanja pod okriljem HNS-a, što ne znači da nema veterana, ali uglavnom su to neke "divlje lige". 

Nažalost, i u Karlovačkoj županiji je situacija loša. Ove godine veteranska liga ima samo četiri (!) momčadi. Zašto je to tako? 

- Meni je, naravno, užasno žao da je tako, jer to je moja liga, za nju sam najviše vezan, ali sa 12-14 klubova koliko ih je znalo biti u prošlim godinama spali smo samo na dva karlovačka (Karlovac 1919 i Mostanje), Slunj i Dugu Resu. O razlozima je teško pričati, ali mislim da se sve svodi na to da je svugdje potreban jedan ozbiljan entuzijast koji će okupiti ekipu i držati to sve pod kontrolom. Postoje sigurno još mnogi klubovi koji bi mogli sudjelovati, ali jednostavno se nikako ne uspjevaju okupiti i prići svemu malo ozbiljnije. Nevjerojatno je da cijelo ogulinsko područje nema niti jedan klub, da se ne može pokrenuti Ilovac, Vatrogasac...

Imamo i slučaj Zrinskog iz Ozlja koji igra u jaskanskoj ligi?

- Da, to mi je isto žao, ali ih s jedne strane i razumijem, jer oni su jedna od tih ekipa koja jest ozbiljnija i imali su priliku ući u tu ligu u kojoj jednostavno imaju više suparnika i više utakmica. 

Kako si ti zapravo ušao u cijelu tu veteransku priču? Knjiga govori o četvrt stoljeća, jesi li od početka tu?

- Ne baš od početka, igrački sam ušao u veterane 2001., no u ovu konkretnu priču sam ušao 2007. kada sam i pokrenuo Ligu veterana ŽNS Karlovac. Član Komisije za veteranski nogomet IO HNS postao sam 2011. i tu sam sve do danas, s tim da sam od 2022. i tehnički tajnik Komisije. 

Nisi samo dužnosnik, nego si i igrao?

- Da, u počecima sam igrao za sisački Metalac, Dinamo Hidrel iz Velike Gorice, Čeglje... a po dolasku u Karlovac i nakon osnivanja lige za Mostanje te nakratko za Dugu Resu. 

Nastupao si i za reprezentaciju?

- Jesam, iako tu uvijek treba napomenuti da je riječ o reprezentaciji koju čine igrači koji su registrirani u savezu i koji nastupaju na veteranskim natjecanjima. Ljudi znaju pitati zašto sad tu ne igraju bivši A reprezentativci - bilo je i njih, još uvijek ih ima, ali to je recimo to tako službena reprezentacija za koju ne može igrati netko tko nije registriran u nekom veteranskom klubu. Što se mene tiče odigrao sam 28 utakmica i postigao 1 pogodak, a još 13 utakmica sam odigrao za malonogometnu reprezentaciju. Nisam ja jedini iz Karlovca, veteranske reprezentativne nastupe imaju i Matija Štefančić, Vlatko Sarapa, Miro Pribanić, Igor Novaković, Ivan Fumić, Sanjin Lucijanić...

Gdje zapravo igra reprezentacija? 

- Po cijeloj Hrvatskoj. Najčešće smo gosti manjih klubova na nekim njihovim svečanim prigodama, iako je povremeno bilo i atraktivnih međunarodnih ogleda pa se igralo s veteranima Bayerna, Boca Juniorsa, Flamenga... no, glavni cilj je popularizacija nogometa diljem Hrvatske. U malom nogometu redovito sudjelujemo i na jakom turniru u Austriji, gdje također nastupaju klubovi poput Bayerna, Sturma, Rapida... imali smo i lijepih uspjeha.

Bilo je nastupa i u županiji?

- Naravno, u nogometu smo igrali u Karlovcu, Dugoj Resi i Slunju te dvije utakmice u Novigradu na Dobri, a u malom nogometu u Karlovcu i Ogulinu.

Održavaju se i redovita državna prvenstva veterana, kako u nogometu, tako i u malom nogometu, tu baš i nemamo nekih uspjeha?

- Nažalost nemamo, ali sama prvenstva su velik uspjeh. Razvijalo se od 5-6 momčadi na početku do golemog interesa i nastupa i po 45 momčadi na završnici malonogometnih prvenstava. Što se tiče Karlovačke županije imali smo po jedan zapažen nastup, u velikom nogometu je Zrinski Ozalj na državnoj završnici 2017. godine u Poreču bio četvrti u konkurenciji 27 momčadi, a u malom nogometu je Slunj, također u konkurenciji 27 momčadi došao do polufinala i također četvrtog mjesta 2019. na završnici u Metkoviću. Kada su državne završnice u pitanju vrijedi spomenuti i da je jedna nogometna održana kod nas, bilo je to još prije 20 godina na Bjelolasici.

Da se vratimo malo i u ranije dane, kako je počela tvoja nogometna karijera?

- Rođeni sam Osječanin i počeo sam u NK Osijeku. Prošao sam sve mlađe selekcije tog kluba, a sa 17 godina sam prešao u drugi osječki klub, Olimpiju, gdje sam odmah postao i prvotimac. Ako moram odabrati jedan svoj klub onda je to svakako Olimpija. Kako sam djelatno vojno lice onda je nakon nekog vremena, pogotovo tijekom Domovinskog rata, malo i to utjecalo na nogometno kretanje pa sam nakratko igrao u Našicama, Slatini, čak i u Seljaku iz rodne Koške, a novi dugotrajniji angažman bio je u TŠK-u iz Topolovca.

Pa onda si dogurao i do Prve lige?

- Dogurao jesam, ali nastupio nisam! Naime, prošao sam s TŠK-om cijeli taj put do prvoligaškog društva, proslavio i ulazak u društvo najboljih, nažalost tada su ozljede jednostavno bile jače, imao sam četiri operacije na koljenu, jednostavno više nisam mogao, pogotovo na takvoj razini, tako da nažalost nisam okušao prvoligaško društvo.

Zaigraš li još?

- Ne, ne mogu, preveliko je opterećenje na koljena. Posljednje sam bio aktivan uz veterane rukometaša Dubovca, koji su isto naši poznati lokalni malonogometni hakleri, ali i to sada gotovo u potpunosti izbjegavam. 

Jesi li uz njih zaigrao i rukomet?

- Haha, jesam! Karijera mi je trajala otprilike minutu i pol, u kojoj sam uspio promašiti zicer i dobiti isključenje umjesto Mrge, odnosno našeg bivšeg gradonačelnika Jelića, on je napravio jedan grubi prekršaj, a sudac nije najbolje vidio pa su svi lijepo prstom pokazali u mene jer mene nije šteta (smijeh). 

Organizirao si i brojne malonogometne turnire u gradu i okolici pa i vrlo prihvaćenu i masovnu Rekreativnu ligu. Ove godine je nije bilo, zašto?

- To nije pitanje za mene, ja sam volju kao i uvijek imao, a interes je bio ogroman i vjerujem da bi bila najmasovnija. No, situacija je bila takva kakva jest s promjenama oko funkcioniranja Mladosti, ne bih previše u to ulazio, samo ću reći da se nadam da će sljedeće sezone biti i Rekreativne lige, kao i našeg zimskog turnira po kojem je Karlovac bio poznat u cijeloj državi. Inače sam rado tu, volim "povlačiti" stvari, volim organizirati, volim i pomoći nekom drugom tko organizira, drago mi je kada netko gura stvari, šteta da je danas dosta problema s "kadrom". Evo nedavno sam sudio turnir klinaca u Glini, bilo je prekrasno, ali sam svih 18 utakmica sudio ja, jer jednostavno nema ljudi...

Imaš li nekih novih ideja i planova?

- Dok je zimi nažalost mali nogomet pomalo zamro u Karlovcu, pohvalio bih ljetne inicijative, kako turnir na Dubovcu koji su opet pokrenuli prošlog ljeta, tako i turnir kvartova na Sokolskom. Moja želja je, pak, Ljetna liga, volio bih to progurati i mislim da bi bilo i interesa ekipa i da bi gledateljima bilo zanimljivo, dakle ne kao neki kratki turnir, već kao pravu gradsku ljetnu ligu koja bi se odigravala tijekom cijelog ljeta. 

Za kraj moramo spomenuti i tvoj veliki hobi, skupljanje zastavica. Koliko ih imaš?

- Više od 6000! Da, to je nešto što me stvarno veseli, imam ih iz cijelog svijeta, puno sam prikupio sam, puno toga su mi donijeli prijatelji koji znaju da skupljam. Ima tu i puno zanimljivosti, recimo imam više od 1000 zastavica hrvatskih klubova, toliko ih danas i nema u Hrvatskoj, dakle tu su i mnogi danas ugašeni. Volim to skupljanje, ali je baš to - skupljanje. Niti ih kupujem, niti ih prodajem, vrijedno je samo kada sam dođem do nje ili je dobijem na poklon od prijatelja.

Razgovarao: Darko Lisac