Mlada karlovačka hokejašica Lucija Špigelski već je i stalna hrvatska reprezentativka u sportu koji u ženskoj konkurenciji kod nas radi tek početne korake.

Naime, leda je malo pa u većini gradova klubovi i ne postoje, a Karlovčanke su "osuđene" na to da veći dio godine treniraju na rolama i inline igralištu. Ipak, naša današnja sugovornica hokej je upoznala baš na ledu.

- Da, mnoge cure krenu s inlineom, ali ja sam zapravo i počela baš na ledu, dovukao me mlađi brat koji je tada trenirao hokej. On je krenuo s inline hokejom, a preko zime su, naravno, radili i na ledu, a mene je zainteresirao baš tada pa sam i prvi kontakt s ovim sportom imala na ledu, iako mnogi počnu na rolama.

Sadržaj se nastavlja...

Je li i brat još hokejaš? 

- NIje, ali je sportaš. On je mene iz rukometa dovukao u hokej, a onda je on otišao u nogomet i dobro mu ide, sada je u Lokomotivi u Zagrebu. Imam i sestru, ali ona nije toliko za sport, ona je jako kreativna, nju je povuklo na tu stranu.

Kada pričamo o hokeju na ledu i inline hokeju to je u Karlovcu neizbježan problem, jer nema leda tijekom cijele godine. Koliko je zapravo razlika između inlinea koji je na rolama i hokeja na ledu? Kako je kada izađete na led nakon devet-deset mjeseci na rolama?

- Uf, teško! Jasno da tu na prvi pogled ima puno sličnosti, ali mnogi bi se iznenadili koliko to utječe. Pomalo se kad se vratimo na led osjećam kao da moram ponovno učiti klizati, pogotovo na prvim treninzima ima puno padova, nespretnosti... ali sve je to dio sporta. Nažalost, s ledom je tako kako je, ne samo kod nas nego gotovo u cijeloj Hrvatskoj. 

Moglo bi se reći da samo Sisak ima pravi led kroz godinu?

- Da, tako je. Ima i Zagreb, ali oni imaju druge probleme i hokejašima je teško doći do termina, hokejašicama još teže. Zato je i konkurencija slaba i malobrojna, iako je ove sezone odlično prema prošloj...

Prošle godine su bile samo dvije ekipe?

- Samo mi i Siscija, koja je bila i jača od nas, iskusnija i uigranija. Koliko god da te vesele utakmice opet ti nakon nekog vremena dosadi uvijek igrati s tim protivnikom. Sad se pojavio i Dinamo u Zagrebu i druga sisačka ekipa tako da je ova sezona puno zanimljivija. Normalno, vesele nas i pobjede, Siscija je i dalje jača, ali protiv Siska i Dinama smo pobjeđivale i to je super.

Nije to i jedino natjecanje u kojem sudjeluješ?

- Točno, nije. Nekoliko cura iz kluba, ja među njima, igra za Sisciju u Slovenskoj ligi, to nam svakako super dođe za što više utakmica i stjecanja iskustva. 

Uskoro kreću i reprezentativne utakmice, ti si također u sastavu, je li to prvi put?

- Nije, drugi put, a trebalo je i treći, ali sam pred dvije godine baš prije natjecanja jako ozlijedila koljeno kad sam se nabila u "bandu" pa sam nažalost morala propustiti reprezentaciju. Prošle godine smo bile u Južnoj Africi u IIB diviziji, nažalost ispale smo u IIIA, ali sada smo domaćin u Hrvatskoj pa se nadam da bi mogle izboriti i povratak.

Kako je bilo u Južnoj Africi?

- Pa bilo je odlično kao iskustvo, nažalost rezultatski nije baš ispalo dobro, iako smo znale da je većina reprezentacija znatno jača od nas i puno iskusnija. Baš Južna Afrika je bila ekipa koja je šansa za ostanak, ali nažalost smo izgubile 2:1, možda bi negdje na neutralnom terenu mi pobijedile. 

U Zagrebu od 11. do 17. ožujka igrate s Ukrajinom, Rumunjskom, Litvom, Bugarskom i Srbijom. Što trebate učiniti za povratak u IIB diviziju?

- Pobijediti! Samo prvi ide u višu diviziju, ja mislim da to i možemo ali sigurno nam neće biti lako.

Koliko je cura iz Karlovca u reprezentaciji?

- Bit će nas ja mislim 7-8, i trener Matija Ratkaj je pomoćni trener, a Ana Katušin doktorica reprezentacije.

Kakva je ekipa u klubu, generacijski ste jako različite, kako se slažete?

- Ma ekipa je odlična, istina je da smo veliki raspon godina i može nekom možda biti i čudno da smo si svi tako super, ali zbilja jesmo, ima nas od 15 do 45 godina, ali baš smo sve jako dobre jedne s drugima, zbilja tu nema ni najmanjih zamjerki. 

Studiraš na Kineziološkom, koliko ti je problematično dolaziti na treninge?

- A da, to uvijek može biti malo problem, ali Zagreb nije tako daleko, sve se da kad imaš volje. Trenutno imamo samo tri studentice, nas dvije iz Zagreba lako dođemo, a jedna cura je u Rijeci i njoj je dosta teže, ali ona se trudi trenirati koliko može, a na utakmice dolazi redovito. 

Koliko su česti treninzi?

- Imamo dva ženska treninga tjedno, ali sve cure mogu doći i bilo koji drugi dan na muške treninge tako da ako iz nekog razloga baš nikako ne možeš doći na trening s curama lako to nadoknadiš. A i kad sam u Karlovcu uvijek je dobro odraditi još pokoji trening s dečkima.

Hokej na ledu je malo živnuo kada su žene u pitanju, nažalost inlinea nema?

- Da, to je jedan od većih problema. Dečki imaju svoju ligu, ali kod cura inline ne igra nitko osim nas. Tako da praktički od kraja domaće sezone, odnosno od ožujka, pa sve tamo negdje do studenog ili prosinca, jednostavno nemamo utakmica, leda nema, a inline nitko ne igra. 

Koji su tvoji ciljevi nakon Kineziološkog? Profesorica tjelesnog ili trenerica hokeja? 

- Zapravo bih baš voljela biti trenerica, hokej me osvojio i voljela bih ostati cijeli život u njemu, a to je odličan način. A, ako se od toga neće moći živjeti, uvijek paralelno mogu biti i profesorica tjelesnog, npr. vratim se u Ekonomsku kao profesorica (smijeh). 

Spomenula si neugodnu ozljedu koljena, hokej je dosta grub sport, je li bilo još ozljeda?

- Ženski ipak nije grub kao muški, neke stvari su i zabranjene, ali imala sam još jednu nezgodnu ozljedu kada me pak pogodio u glavu.

Zvuči bolno? 

- I bilo je haha. Imam četiri šava na tom mjestu.

Niste li dobro zaštićeni?

- Eh, jesmo, ali tu te nekad vlastiti instinkti zeznu. Odlično smo zaštićeni sprijeda i gotovo je nemoguće da te pak pogodi izravno u glavu, ali se zato ne bi trebali okretati u takvim situacijama, ali jako je teško kada ti pak ide prema glavi da se instinktivno ne trzneš pa sam se i ja tako okrenula, a on je baš pronašao najgore mjesto i pogodio me iza uha u glavu. Ali prošlo je i to, što se može, idemo dalje!

Pratiš li hokej i inače?

- Manje nego što bih htjela, jer nažalost nemam te kanale na kojima prenose NHL ili neke druge jače hokejaške lige. Ali, ove sezone počela je ženska profesionalna liga u Americi i Kanadi, svojevrsni ženski NHL i to se trudim pratiti što bolje mogu.

Razgovarao: Darko Lisac