KAportal Zasad ipak ništa od poskupljenja odvoza otpada? Nakon odluke Ustavnog suda Grad Karlovac prekinuo javno savjetovanje | Karlovački informativni web portal
PANDEMIJA KORONAVIRUSA

Zasad ipak ništa od poskupljenja odvoza otpada? Nakon odluke Ustavnog suda Grad Karlovac prekinuo javno savjetovanje

foto ilustracija

Grad Karlovac je prekinuo javno savjetovanje za nacrt odluke o načinu pružanja javne usluge pružanja prikupljanja miješanog komunalnog otpada kao i onog biorazradivog, javili su iz karlovačke gradske uprave.

Kako kažu, s obzirom da je Ustavni sud Republike Hrvatske 29. siječnja 2020. donio rješenje kojim se pokreće postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i Zakonom određenih članaka Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, kao i određenih članaka Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, te da je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda privremeno obustavljeno izvršenje svih općih i pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju temeljem osporenih članaka Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, Grad Karlovac će privremeno obustaviti javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Karlovca.

– Većina izmjena u Odluci koja je na e-savjetovanju temelji se upravo na osporenim člancima Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, a koji su odlukom Ustavnog suda privremeno obustavljeni od izvršenja. Sukladno navedenom Čistoća d.o.o. Karlovac će do daljnjega naplatu obavljati kao i do sada, odnosno po postojećim cijenama. Predsjedništvo Udruge gradova čiji je član i gradonačelnik grada Karlovca Damir Mandić, pokrenulo je postupak provođenja ocjene ustavnosti Uredbe, za što je glasovao i sam gradonačelnik, navode iz Grada u priopćenju koje je stiglo danas poslijepodne.

– Smatramo da je za uspostavu novog sustava gospodarenja otpadom potrebno donijeti i Uredbu kojom će se doprinjeti kvaliteti sustava gospodarenja otpadom. Grad Karlovac u suradnji s tvrtkom Čistoća nastavlja provođenje edukacijskih aktivnosti za građane u svrhu razdvajanja otpada, koristeći pritom postojeću infrastrukturu poput zelenih otoka i reciklažnih dvorišta. Do sada je edukacijskim aktivnostima obuhvaćeno 96% stanovništva, no mijenjanje vlastitih navika je dugotrajan proces u kojem treba biti kontinuiran i ustrajan, dodaju u Gradu.

KAportal.hr

  • Jedan komentar

    1. Ja nisam od onih koji previše drže do “institucija,” ali kada se institucije koškaju valja obratiti pozornost. Ako ima onih koji već nisu primijetili:

      https://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/fOdluka.xsp?action=openDocument&documentId=C12570D30061CE54C12584FF0042E6FD

      U navedenim se predmetima prigovori predlagatelja u određenim dijelovima sadržajno podudaraju te predlagatelji u bitnome iznose prigovore da odredbe Uredbe:50/17 nisu u suglasnosti sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (“Narodne novine” broj 57/12., 120/12., 16/17., 14/19. i 98/19.; u daljnjem tekstu: ZOGO) i Zakonom o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj 41/14. i 110/15.). Navode da Uredba:50/17 zadire u područje regulirano člancima 30. i 33. ZOGO-a te da se mijenja smisao zakona i uvodi “cijena obvezne minimalne javne usluge” tj. fiksne mjesečne naknade (paušala), koja je neovisna o količini stvarno preuzetog otpada (čime je omogućena naplata bez pružene usluge). Ističu da Vlada Republike Hrvatske nije imala zakonsko ovlaštenje za donošenje dijela odredbi iz navedene Uredbe:50/17, posebno članak 4. stavak 1. točke 7. Uredbe:50/17 (koja propisuje obveznu minimalnu javnu uslugu). Smatraju da se time odstupa od načela ZOGO-a koji propisuje da se javna usluga mora obračunati prema količini stvarno preuzetog otpada (“koje ima u vidu i EU Direktiva o otpadu”), te da propisivanjem paušala u ukupnoj cijeni javne usluge nije ostvarenonačelo”onečišćivač plaća” niti je ostvareno stimulativno smanjenje miješanog komunalnog otpada. Također smatraju spornim i propisivanje ugovorne kazne (iz članka 3. stavka 1.točke 21., članka 4. stavka 5. i članka 20. stavka 2.) kao dijela ukupne cijene javne usluge kao nezakonito i suprotno ZOGO-u. Također smatraju spornim i odredbe o Izjavi (ugovoruizmeđu davatelja usluge i korisnika javne usluge), odredbe o određivanju udjela korisnika koji koriste zajednički spremnik, kao i odredbe o solidarnoj odgovornosti korisnika usluge.

      Zbog opširnosti i brojnosti prigovora u odnosu na pojedine odredbe Uredbe:50/17-84/19 koje se u navedenim predmetima osporavaju (o kojima će Ustavni sud naknadno meritorno odlučiti) te zbog činjenice da je Ustavni sud donio rješenje kojim privremeno obustavlja od izvršenja sve opće i pojedinačne akte i radnje koje se poduzimaju na temelju Uredbe:84/19, u nastavku se citiraju samo osporene odredbe Uredbe:84/19.

      Sažeto, predlagatelji i podnositelji zahtjeva smatraju da osporene odredbe Uredbe:50/17-84/19 ozbiljno dovode u pitanje cjelokupni “komunalni sustav i standard”, te da je Vlada donoseći osporene odredbe Uredbe:50/17-84/19 te uvodeći pojmove i kategorije korisnika koji nisu predviđeni ZOGO-om, prekoračila ovlaštenje za donošenje Uredbe:50/17-84/19, koje joj daje ZOGO (na temelju članka 29. stavka 10. ZOGO-a).

      Iako većina predlagatelja i podnositelji zahtjeva osporavaju Uredbu:50/17-84/19 u cjelini, ističu da je Uredbom:84/19 dodatno narušen sustav funkcioniranja gospodarenja komunalnim otpadom te da je posebice dodatno otežan položaj korisnika navedene javne usluge.

      Kao glavne prigovore ističu da je Uredbom:84/19 “suprotno odredbama ZOGO-a prepušteno određivanje naknade za minimalnu javnu uslugu predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave” te da je nadalje propisana “obvezna minimalna usluga za korisnike javne usluge”, koji se razvrstavaju u kategorije korisnika “kućanstvo” i korisnika “koji nisu kućanstvo”, a što nije predviđeno i propisano ZOGO-om.

      Smatraju da su navedene dvije kategorije stavljene u nejednake položaje, s obzirom na to da je Uredbom:84/19 propisana jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge na području pružanja usluge za pojedine skupine (kategoriju kućanstvo i kategoriju korisnika koji nije kućanstvo unutar iste potkategorije), a u koje skupine su razvrstani subjekti bez kriterija. Navode da na taj način korisnici koji stvaraju manje otpada sudjeluju u podmirivanju troškova sustava u jednakom iznosu kao i korisnici koji stvaraju znatno više otpada, te se time dovode u nepovoljniji položaj. Također navode da je određivanje “potkategorija” neprovedivo u praksi “jer su u različite potkategorije razvrstani isti poslovni subjekti s obzirom na različite kriterije”.

      Ističu da Uredba:84/19 nije u suglasnosti sa ZOGO-om, s obzirom na to da propisuje da jedinica lokalne samouprave (u Odluci koju mora donijeti na temelju Uredbe) za svaku potkategoriju korisnika određuje način izračuna cijene obvezne minimalne javne usluge koja se plaća neovisno o korištenju javne usluge, kao i ugovornu kaznu – najviši iznos ugovorne kazne do iznosa godišnje cijene obvezne minimalne javne usluge za pojedinu kategoriju korisnika, koja također mora biti sadržana u odluci jedinice lokalne samouprave. Posebice, navedeno smatraju u nesuglasnosti s člankom 30. stavkom 6. točkom 3. ZOGO-a, koji propisuje da je “korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge”, kao i s člankom 33. stavkom 2. ZOGO-a koji propisuje da je “davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge … razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju…”.

      OCJENA USTAVNOG SUDA

      Iz brojnih argumenata koje navode predlagatelji i podnositelji zahtjeva, a koji su sažeto izneseni u prethodnim točkama, proizlazi da je Uredbom:84/19, kojom je izmijenjena odnosno dopunjena Uredba:50/17, dodatno (nejednako i neravnomjerno) povećano opterećenje fizičkih i pravnih osobau pogledu nadoknade troškova zbrinjavanja i gospodarenja otpadom odnosno kojom su pooštrene sankcije u slučaju nepoštovanja tog povećanog opterećenja. Takva tvrdnja izaziva sumnjuu to da uspostavljeni model zbrinjavanja i gospodarenja otpada nije sposoban ostvariti svoj temeljni cilj – zaštita okoliša, prirode i zdravlja kao ustavnih vrednota – bez ozbiljnih i nerazmjernih ograničenja prava i interesa fizičkih i pravnih osoba

      Sagledavajući iznesene argumente, kako zasebno tako i skupno, kao cjelinu, Ustavni sud u ovom trenutku ocjenjuje da su ti argumentidostatni za zaključak da bi primjena Uredbe:84/19, kojom je izmijenjena odnosno dopunjena Uredba:50/17, izazvala štetneposljedice kako za interese građana tako i za razvoj sustava zbrinjavanja otpada, koji je od nepobitne važnosti za ispunjenje ustavne obveze osobite skrbi za zaštitu zdravlja ljudi, prirode i okoliša. Tim više što bi se protekom vremena ne samo povećavao mogući trošak naknade nastale štete odnosno povećao dodatni trošak eventualne promjene takvog načina gospodarenja otpadom već bi zbog njegove potencijalne nesposobnosti za ostvarenje cilja bila nanesena šteta u smislu neispunjavanja ustavne obveze osobite skrbi za ustavnu vrednotu zaštitu okoliša (članak 69. Ustava).

      Ustavni sud naglašava važnost vremenskog aspekta i sa sljedećeg stajališta. Osporavana Uredba:50/17-84/19 jedan je od pravnih propisa kojima se implementira Direktiva2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (“Službeni list Europske unije” broj L 312/3, 22. studenoga 2008.; u daljnjem tekstu: Direktiva). Direktivom su propisani ne samo ciljevi u pogledu prikupljanja i gospodarenja otpadom koje su države članice dužne ostvariti u konačnu svrhu zaštite okoliša već su propisani i rokovi u kojima su države članice dužne ostvariti te ciljeve. Stoga svako dodatno produljenje razdoblja uspostave svrsishodnog i djelotvornog načina prikupljanja i gospodarenja otpadom dovodi u pitanje poštovanje propisanih rokova i time stvara rizik kažnjavanja (penaliziranja) Republike Hrvatske zbog nedostatne implementacije Direktive (koji će se kroz penale u konačnici opet preliti na porezno opterećenje fizičkih i pravnih osoba).

      Eto, toliko, pročitajte detaljnije u rješenju ustavnog suda.

    Odgovori