Drijemanje uz ritam kotača, kako je opisao Jančić u svojoj knjizi, par minuta nakon stanice u Ozlju pretvorilo se u horor.

Jedna od najvećih željezničkih nesreća u povijesti Hrvatske dogodila se u Ozlju i to upravo na današnji dan prije 83 godine. 17. ožujka 1940. godine par stotina metara od tunela ispod Starog grada Ozlja odron kamenja i zemlje uzrokovao je tragediju u kojoj je 18 ljudi izgubilo život, brojni putnici su bili ranjeni, a zanimljivo da tijelo jedne osobe nije nikada pronađeno. 

Strašnu nesreću detaljno je opisao kroničar Ozlja, pokojni Ivan Jančić u svojoj knjizi "Ozalj naš najdraži", a koliko je to bio grozan događaj svjedoči da je vijest o nesreći odjeknula diljem tadašnje Kraljevine Jugoslavije ali i šire. 

Sadržaj se nastavlja...

Tog kobnog dana prije zore s kolodvora u Karlovcu krenuo je vlak za Ljubljanu, i današnjom postojećom prugom preko Ozlja, Metlike i Novog Mesta. Krenuo je u 4.06 sati i kasnio je 15-ak minuta. Među 150 putnika bilo je piljarica s košarama koje su svoje domaće proizvode prodavale na tržnicama, vojnika, šumskih radnika koji su krenuli na posao u Sloveniji i ostalih putnika namjernika, no redom uspavanih i željnih da do svoje destinacije uhvate još kojih sat, dva sna. 

Tresak, vika, užas

Drijemanje uz ritam kotača, kako je opisao Jančić u svojoj knjizi, par minuta nakon stanice u Ozlju pretvorilo se u horor. 

Vlak je, naime, u Ozalj stigao u 4.45 sati. Prvo je prošao kroz mali tunel u centru Ozlja, pa onda i kroz tunel ispod Starog grada. Ubrzo je uslijedila zastrašujuća buka i strojovođa je samo gledao kako se točno ispred vlaka u naletu ruše dijelovi velike stijene. Odron je, navodi Jančić, imao oko 300 kubičnih metara materijala, što kamena što zemlje i sve se to stropoštalo na prugu. 

Tresak, vika i užas. Prva dva vagona od strašnog udarca su su se poklopila jedan na drugi (Jančić kaže zajahali), te se strovalili u rijeku Kupu. Jedan je potpuno nestao u rijeci, a drugi je ostao malo viriti izvan površine.

- Iz tračnica je ispala lokomotiva i službena kola, ali su ostali na strmini do rijeke. Vojnici s putnicima koji nisu nastradali, te željezničko osoblje odmah su priskočili u pomoć i spašavanje. Kaos, ranjeni, zapomaganje, kome prvo pomoći? Bilo je putnika koji su skakali u vodu iako nisu znali plivati. Neki su preživjeli putnici u šoku počeli bježati s pruge prema Ozlju ili u drugom smjeru, piše Jančić.

Došlo do novog odrona

Dok su ranjeni zapomagali a oni zdravi ima pomagali, došlo je do novog odrona. Oko 150 kubičnih metara kamena stropoštalo se i udarilo u lokomotivu koja je još pomaknuta prema rijeci. Odroni i dalje prijete, a brzo su, čuvši za nesreću, pridošli spasitelji iz Hrvatske seljačke zaštite Ozalj. U grad je vijest donio skretničar Nikola Razumić koji je bio u zadnjem vagonu. 

U Karlovcu je bio pripremljen vlak - ambulanta, a liječnike i osoblje su mobilizirali iz bolnica u Karlovcu i Novom Mestu. Jančić navodi da je u čekaonici kolodvora u Ozlju dovedeno osam teško ranjenih putnika, petnaestak ozlijeđenih otpremljeno je u karlovačku bolnicu, a deset u Novo Mesto.  

Vijest o strašnoj nesreći pročula se u cijeloj Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Pruga se polako raščiščavala, a na mjesto nesreće je istog dana popodne došao ban dr. Ivan Šubašić.

Nije se moglo do tijela mrtvih u vagonima koji su pali u rijeku, pa je iz Ljubljane stigla velika dizalica. Iz Rijeke su došli lučki ronioci koji su pretraživali dno Kupe i potopljene vagone. Čak je ispuštena je voda na brani hidroelektrane kako bi se snizio nivo rijeke, no tamo je Kupa vrlo duboka, pa ovaj potez baš i nije imao neki učinak. 

Strašna crna bilanca

O uzrocima nesreće dugo se pričalo i nagađalo. Da su odron uzrokovale proljetne kiše, te zamrzavanje vode u stijenama i zemljištu, do ljudskog faktora - slabo održavane pruge i nepoduzimanja mjera da se spriječe odroni i klizišta. Zanimljivost je da je četiri dana nakon ove nesreće došlo je do manjeg odrona na istoj pruzi između Kamanja i Bubnjaraca, ali srećom bez posljedica. 

Posljedice su bile tragične i događaj u Ozlju uvrstile među najstrašnije željezničke nesreće na ovim prostorima. Prva pretpostavka je bila da je smrtno stradalo 23 putnika, ali je na kraju utvrđeno da ih je bilo 18. Deset ih je upisano u Matičnu knjigu umrlih u Ozlju i većina ih je u Ozlju i pokopana iako ih je bilo rodom i iz Slovenije, Benkovca, Krivog puta i Brinja. Osam je poginulih koji nisu upisani u Knjigu umrlih u Ozlju. Zanimljivo da za jednu osobu nema nikakvih podataka. Pretpostavlja se da ga je odnijela Kupa, dok tijelo nije nikad pronađeno. 

FOTO GALERIJA