GOST KOMENTATOR

GOST KOMENTATOR

Piše Viktor Šegrt: Kako je Karlovac dobio slatkovodni akvarij - od ideje do realizacije projekta KAquarium, današnje Aquatike...

Piše Viktor Šegrt: Kako je Karlovac dobio slatkovodni akvarij - od ideje do realizacije projekta KAquarium, današnje Aquatike...

Znate li da je karlovački akvarij prvo trebao useliti u ruševnu palaču u Gajevoj ulici kod Banijanskog mosta, onoj koja će ovih dana biti do temelja srušena.

Nakon što je prošlo više od pola desetljeća od otvorenja jedinstvenog slatkovodnog akvarija u Karlovcu i Hrvatskoj, nitko nikada nije čuo istinu ili pročitao pravi put od nastanka ideje, preko prijave ideje za dobivanje „tehničke pomoći“ ili narodski rečeno dobivanje novaca za pripremu vrlo skupe i složene projektne dokumentacije, do konačne realizacije i izgradnje karlovačkog akvarija.

Razloga je bilo puno, no šteta je u današnje vrijeme ne ostaviti pisani trag za ovaj realno najatraktivniji karlovački projekt koji je naš voljeni Karlovac stavio u vrh nacionalnih i međunarodnih sfera i to samo u pozitivnom svjetlu.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Na ideju projekta slatkovodnog koju sam izvorno nazvao „Kaquarium“ došao sam negdje sredinom 2008. godine dok sam radio na mjestu pročelnika Upravnog odjela za europske integracije u Gradu Karlovcu. Meni je u glavi bilo Karlovac + Akvarijum = KAquarium s time da sam ubacio q zbog čitanja sa strane engleskog govornog područja.

Sama ideja akvarija u mojoj glavi imala je temelj u prvom viđenom velikom akvariju, istina morskom, kojeg sam 1997. godine posjetio na maturalnom putovanju nas ekipe iz karlovačke „Gimnazije“ u Barceloni. Iskreno, to je jedan od rijetkih posjeta koji mi je ostao u čistom sjećanju iz Španjolske jer smo veliku većinu bili „omađijani“ poznatom pivom s maturalca iz Espanje „San Miguel“-om.


No, osim samog posjeta tom prekrasnom mega akvarijskom zdanju u Barceloni, ideja za karlovački slatkovodni akvarij je bila utkana i kroz moju ljubav prema karlovačkim rijekama, ribolovu na Korani i Kupi koje sam proživio kao dječak u zlatnim osamdesetima te konačno i bavljenjem akvaristikom kroz gimnazijsko doba i natjecanjima iz biologije kroz akvaristiku sa radom „Uzgoje pirane“. Istini za volju, moja prvotna ideja je bila da to bude i muzej o rijekama i institut za rijeke te akvarij. Ipak u hodu razrade projektne ideje su se neke stvari, kao što je muzej, morale izbaciti iz projekta jer su iziskivale dodatne vrlo složene administrativne i birokratske procese da se kao takve realiziraju do kraja. Iskreno to je normalan put svakog projekta od ideje do realizacije da neke stvari ostaju a neke moraju otpasti posebno u složenom sustavu jedinica lokalne samouprave.

Osom toga, na generalno razmišljanje o projektnim idejama pa tako i o ovoj ideji, bio sam ponukan željom da osmislim projekt koji bi bio financiran iz europskih fondova, a da je projekt ujedno smješten u neku od napuštenih zgrada, po mogućnosti u Zvijezdi, ili da se pak riješi pitanje u tom momentu na žalost ne realiziranog autokampa koji je po mom osobnom mišljenju također bio dobra ideja ali je prošao kroz niz najblaže rečeno političkih peripetija pa u te detalje ne treba niti ići.

Kao prvi korak prema cilju a da ideja ne ostane samo u glavi, odlučio sam napraviti radnu prezentaciju projekta a pred nedugo sam pronašao i originalnu verziju koja je ovdje u prilogu. Kako je moja želja tada bila da „KAquarium“ smjestimo u zgradu koja je bila u većinskom vlasništvu grada Karlovca, danas pak poznatu po drugim temama, na adresi Gajeva 20 i spaja i recimo to tako spaja Baniju i Gazu ili kako se to voli u kresovskim okršajima Banije i Gaze spominjati Europu od ostatka Svijeta. Prva prezentacija bila je gotova 12.08.2008. godine. Nekoliko dana kasnije dobio sam termin da je pokažem tadašnjem gradonačelniku Karlovca i njegovom zamjeniku.

Sjećam se točno da je bio petak mada se ne sjećam točnog datuma, ali je bio toplo ljetno poslijepodne i ja sam sjedio na trosjedu koji je bio smješten ispod prozora u uredu gradonačelnika, a gradonačelnik i zamjenik su sjedili svako na svojoj stolici lijevo i desno na kraju radnog vremena. Nakon prezentacije dobio sam „zeleno svjetlo“ da smijem krenuti u ovaj projekt mada iskreno nitko nije vjerovao da će se to ikada realizirati što sam tek kasnije shvatio i čuo, istina na ne baš ugodan način ali tako to valjda biva u našem društvu.

Za tu moju prvu prezentaciju sam samostalno otišao i napravio fotografije kuće u Gajevoj 20 i Kupe sa gažanske i banijanske strane, a s interneta skinuo slike akvarija na koje sam „na žgance“ u „Paint“ programu napisao Korana, Kupa, Mrežnica i Dobra te uz to napravio prikaz na karti 1:5000 gdje bi „Kaquarium“ bio smješten.

Sjećam se da sam u ponedjeljak nakon toga sastanka, projektnu ideju sa pokazao svojoj dragoj kolegici, po meni i najvećoj stručnjakinji u pripremi i provedbi europskih projekata širih razmjera, gospođi mr. sc. Marini Grčić. Nakon nje ideju sam prezentirao gospođi Andrei Vrbanek koja je tada bila pročelnica Upravnog odjela za poduzetništvo i zaštitu okoliša (ako se ne varam). Gospođa Grčić je bila oduševljena i rekla je da to moramo svakako probati prijaviti na jedan od tada aktualnih pred pristupnih europskih fondova, s obzirom da još kao zemlja nismo bili punopravna članica Europske Unije. Gospođa Vrbanek je bila i više nego oduševljena te zaista ushićeno dodala a točno pamtim njezine riječi: „Viktore, ako u ovome uspijemo bit će to najveća stvar za Kalrovac i ja ti dajem punu podršku!“

Gospođa Vrbanek je nakon toga pronašla primjer akvarija u Tulcea-i u Rumunjskoj koji je ranije financiran iz EU fondova i koji smo koristili kasnije kao primjer dobre prakse kada smo objašnjavali zašto baš slatkovodni akvarij u Karlovcu i što on znači kako za Karlovac, Republiku Hrvatsku tako i za Europsku Uniju. Na početku je u projekt bila uključena i još jedna tadašnja djelatnica gradske uprave koja je radila u imovinsko pravnim odnosima te je prva sa mnom posjetila kuću na obali Kupe u Gajevoj 20 te izvadila dokumente imovinsko pravnih odnosa Gajeve 20 te svesrdno podržala ideju. Ona je također tada pomogla da se kontaktiraju vlasnici jednog dijela kuće koji su taj svoj mali vlasnički udio bili spremni prodati gradu. Ukratko, ova lokacija je, za mene nažalost, kasnije otpala, jer je statika kuća bila loša a kuću se nije smjelo rušiti kako bi se napravila replika s obzirom da je pod zaštitom kako mi je tada izrečeno.

Nakon toga smo projekt prvi puta prijavili na poziv IPA Slovenija – Hrvatska koji tada nije prošao jer je bio pre obiman te je ondje bio više naglasak na edukaciji nego na konkretnoj gradnji.

Iza toga, nakon tri godine čekanja ide jedan iznenadni poziv 2012. godine od strane Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske Unije na sve razvojne agencije u Hrvatsko za dodjelu tehničke pomoći za projekte od regionalnog značaja koji bi se tim novcem pripremili a zatim i financirali iz strukturnih fondova. Moja malenkost, koja je tada već bila na čelu regionalne razvojne agencije Karlovačke županije "Karla", prijavljuje mogu reći na svoju ruku jer o tome više nitko nije previše brinuo „KAquarium“, „Veletržnicu slatkovodne ribe“ što je bila moja prvotna ideja koja je prerasla u nikad realizirani projekt prerade slatkovodne ribe „RibarkKA“, te HOC Bjelolasica koju je predložio tadašnji župan Ivan Vučić. Nažalost priča HOC Bjelolasice je u pozadini imala puno većih administrativnih problema da bi se tada riješila. Kod prijave ovih projekata, među kojima je prvi bio „Kaquarium“, ne smije se izostaviti kako je tadašnji župan Ivan Vučić bio ključna politička osoba koja je preko svoje regionalne razvojne agencije „Karle“ sudjelovao u donošenju odluka u prijavi projekata od regionalnog značaja jer je po zakonu bio osnivač i predsjednik skupštine regionalne razvojne agencije. U tom pogledu je tadašnji župan Vučić uvijek davao „otvorene ruke“ i kreativnost struci što i kako prijaviti bez ikakvog političkog upliva s njegove strane.

No, u međuvremenu, dok se vršila evaluacija pristiglih projektnih ideja i prijedloga pristiglih iz čitave Hrvatske u nadležno ministarstvo regionalnog razvoja s ciljem tko će dobiti tehničku pomoć u Hrvatskoj s obzirom da je pristiglo 400-tinjak projektnih ideja i prijedloga, valjalo je raditi na tako zvanom projektnom marketingu. U tom momentu, s obzirom da smo imali u vidu četiri moguće lokacije za izgradnju „Kaquariuma“ a najbolja je bila lokacija nekadašnjeg nezavršenog autokampa s obzirom na vlasništvo i prostorno plansku dokumentaciju, osobno sam osmislio pred idejno rješenje kako bi se samo doživio akvarij na mjestu tadašnjeg autokampa sa postojećim građevinama i prezentirao u nadležnom ministarstvu. To, nazovimo ga „brzinsko pred idejno rješenje“ je u zaista kratkom roku, zbog potreba projektnog marketinga, vizualizirano pa čak i animirano od strane projektnog biroa ACM koji su bili oduševljeni idejom. Cilj te animacije je bio isključivo projektni marketing a ne sadašnja građevina.

Kasnije je sukladno dodijeljenoj tehničkoj pomoći nadležno ministarstvo provelo javnu nabavu nakon dodjele tehničke pomoći „Karli“ za grad Karlovac te su odabrali Studio 3 LHD. U tom periodu ocjenjivanja nekoliko puta smo sudjelovali na radnim sastancima gdje smo branili svoje ideje i zašto su baš one najbolje da dobiju tehničku pomoć. Taj posao je bio vrlo složen jer se svatko borio za svoje, no pozicija i strateški dokument koji smo imali kao županija u tadašnjoj Panonskoj Hrvatskoj, doveli su nas u samom odabiru na visoko drugo mjesto.

Nakon konačnog odabir „Kaqurium“-a za tehničke pomoći prošlo je nekoliko ozbiljnih faza same pripreme od analize lokacije, studije troškova i koristi do konačnog projekta kojeg je vrhunski u skladu sa svojim impresivnim referencama napravio Studio 3 LHD.

Sve nakon, toga, mada je bilo niz detalja, sitnica, dosta onih koji su se trudili da ovaj projekt čak i ne uspije do velikog finala i otvorenja, postala je povijest. U međuvremenu je ponovno na poziv ministarstva za dodjeljivanje nagrade za najbolji projekt financiran iz europskih fondova na istu adresu stigao poziv za kandidaturu što je tada ponovno odrađeno od strane tadašnjeg regionalnog koordinatora te smo zauzeli drugo mjesto među stotinama pristiglih prijava. Ostale nagrade, priznanja i realno dolazak bilo koje viđenijeg gosta nije prošao bez posjete današnjoj „Aquatici“.

Poanta je da kod prijave razvojnih projekata prije svega morate imati ideju koja nosi dio lokalne povijesne priče utemeljene u aktualnim strateškim dokumentima te slobodu i kreativnost da se tako nešto prijavi i premosti niz negativnih kritika uglavnom bez stručnog utemeljenja da bi došli do konačnog rezultata. Ipak na kraju svega imamo projekt koji danas nosi puno više od turističke atrakcije kako za Karlovac tako i za Hrvatsku.


 

Izdvojeno


Reci što misliš!