Koliko god imali mana i počinili pogrešaka, s vremenske distance i današnje perspektive, čini se da dvije najveće političke stranke u Hrvata do danas još nisu doživjele da imaju bolje vođe od svojih osnivača, Franje Tuđmana odnosno Ivice Račana. Što je prilično paradoksalno, s obzirom da je HDZ nastao gotovo u ilegali i u uskom krugu ljudi, a SDP se morao transformirati iz partije koja je imala monopol nad svim političkim procesima, u političku stranku koja se mora natjecati s drugima za vlast. Danas stranke imaju statute, procedure, „filtere“ biranja čelnika, u izboru predsjednika sudjeluje velik broj ljudi i barem formalno cijeli je proces transparentan i demokratski. Pa ipak, teško se oteti dojmu da se za našu naklonost danas bore ljudi koji su se našli u krivo vrijeme na krivom mjestu, s upitnim idejama o tome kako bi ova zemlja napokon postala Eldorado.

Isti onaj Eldorado koji nam obećaju već 25 godina od spremanja socijalizma u ladicu povijesti i instaliranja demokracije, odnosno kapitalizma. S pogledom unazad, čini nam se da smo mogli i morali proći bolje, ali ruku na srce, moglo je biti i gore. U turbulentnim vremenima raspada jedne višenacionalne države trebalo je puno pameti i tolerancije da sve ne završi u općem metežu. Za početak, na unutrašnjem hrvatskom planu. Jedan od zaslužnih da ne bude i gore je svakako i prvi predsjednik SDP-a Ivica Račan, o čemu svjedoči i crtica o njegovom gostovanju u Karlovcu pred izbore 1990. godine. Odgovore njegovim zbunjenim kolegama koji su teško prihvaćali novu stvarnost bezuvjetno bi potpisali i danas. Nažalost, dok je razum političkih vođa unutar Hrvatske osigurao mirnu demokratsku tranziciju, to nije bilo dovoljno da se Jugoslavija raziđe u miru, kao što su to učinili Česi i Slovaci. Bilo je previše oružja i premalo pameti. Zlo je bilo prejako.

Sadržaj se nastavlja...

„I pitanja mogu biti pogrešna“ – Karlovački tjednik, 15. siječnja 1990.

Iako je Ivica Račan, predsjednik CK SKH, odmah poslije dolaska u Karlovac dobio niz pitanja članova SK s područja karlovačke i drugih općinskih partijskih organizacija regije, pa na temelju njih i koncipirao svoje izlaganje u Domu JNA, nakon uvodnog izlaganja bio je velik prisutnih za dodatnim pitanjima, objašnjenjima, tumačenjem stavova…

To i nije čudno jer je demokratski iskorak u stavovima SKH u praktičnoj realizaciji tih stavova takav da ga često pojedini članovi SKH ne stignu pratiti. Pokazala su to i pitanja upućena u ponedjeljak Ivici Račanu u Karlovcu. Od pitanja „koje su to snage koje tjeraju partiju iz poduzeća“ do grupe pitanja (ukupno 24) koje je postavilo partijsko rukovodstvo i prošireni politički aktiv općine Vojnić. Ta pitanja odnosila su se uglavnom na područje međunacionalnih i međurepubličkih odnosa, a bila su intonirana tako da već u startu nose stanovitu optužbu upućenu na račun, bilo rukovodstva SKH, bilo orijentacije SKH. Vjerojatno zbog te intonacije pitanja, Ivica Račan je, prije no što je na njih odgovorio, konstatirao:

- „Postoje pogrešni odgovori na postavljena pitanja, ali činjenica je da postoje i pogrešna pitanja zbog svoje jednostranosti.“

Zašto su općine u kojima žive Srbi najnerazvijenije u Hrvatskoj, Račan je na to odgovorio da u nerazvijenim krajevima republike žive zajedno i dijele istu sudbinu i Srbi i Hrvati, a podaci govore da u nerazvijenim krajevima živi podjednak broj jednih i drugih. „Umjesto da ih prebrojavamo, trebali bi im nuditi razvojne programe“, - rekao je Račan. A na pitanje zašto se u štampi govori samo o jednom nacionalizmu, Račan je odgovorio protupitanjem: „U kojoj štampi, ovisi koju štampu čitate?“

Zašto je on kao predsjednik CK SKH čestitao vjernicima praznike, bilo je jedno od pitanja, kao i na tvrdnju da to nije u skladu sa Statutom SKH, Račane je odgovorio da to nije kršenje statuta i da taj čin ne predstavlja ideološko opredjeljenje.

„Kad netko drugome čestita praznik, to ne znači da je to ujedno i njegov praznik već da time uvažava drugoga. Činjenica je da Savez komunista mora voditi računa o svim, pa i vjerskim osjećajima građana“ – odgovorio je predsjednik CK SKH.

Odgovarajući na pitanje da li je ulazak u Evropsku ekonomsku zajednicu (već se tada sanjalo o tome – op.a.) bio uvjetovan ustanovljavanjem vjerskih za državne praznike Račan se našalio i rekao „Boga mi, ne znam“, i ozbiljno dodao „vjerujem da nije.“

Pripremio Tihomir Ivka