U gradu kojem drži do sebe ulica kojom se ulazi u strogi centar sijala bi od crvenih krovova i obnovljenih fasada. U našem slučaju, ulazak u stari dio Karlovca preko banijskog mosta kroz Gajevu ulicu karlovačka je sramota kako god se okrene.

Ruševine koje prijete prolaznicima idu na dušu prije svega privatnim vlasnicima koji su je zapustili ili napustili, ali taj je zapušteni komad urbanog prostora i spomenik neuspješnim gradskim politikama. Bilo u pitanju nečinjenje,  ili krivi pristup iza kojeg se krije univerzalni bijedni izgovor kako je ipak riječ o privatnoj imovini pa su tu Gradu navodno vezane ruke, Gajeva je između ostalog ogledalo sposobnosti gradske vlasti. O tome da je nakon desetljeća zapuštanja na tom potezu rodna kuća najpoznatije Karlovčanke Dragojle Jarnević zrela jedino za rušenje, umjesto da je tamo danas spomen-kuća, suvišno je i govoriti.

Sadržaj se nastavlja...

Grad ne staje u nerazumnim odlukama, radije će 2,2 milijuna kuna što dobije od države za intervencije vezane uz potres postaviti za nekog vrlo unosne skele, negoli taj novac potrošiti učinkovitije. Naime, tri velike kuće na tom potezu s 1200 kvadratnih metara prostora prodaju se zajedno za 69 tisuća eura ili četvrtinu novca koliko će Grad platiti kratkoročno postavljanje skela na njih. Sve kuće na tom potezu zajedno bi se mogle kupiti za manje od 2,2 milijuna kuna! I dalje ne znamo hoće li Grad vlasnicima ispostaviti račun za postavljanje tih skela, i dalje nam nije jasno zašto Grad nagrađuje one koji svojom nebrigom nagrđuje Grad i posredno kažnjava sve one koji se nastavljaju brinuti o svojoj imovini i time pridonose da nam grad izgleda bolje i turistički privlačnije.

Ne treba ići daleko od prolaza prema mostu, pedesetak metara dalje stoje zgrade koje bi da nema ovih ruševina pored njih mogle biti male turističke atrakcija kao što je slučaj sa zanimljivim parom kuća, malom cvjećarnicom i neobično visokom zgradom s obzirom koliko je uska, pored nje. A imaju one i zanimljivu povijest i zgodne priče koje bi i turistički vodiči mogli prepričavati. Jednu od njih prenosimo iz novina starih ravno 50 godina.  

„Prvi karlovački neboder“, Karlovački tjednik, 8. srpnja 1971.

Jedna zgrada u Gajevoj ulici zbog svojeg osebujnog izgleda vrlo često privlači poglede prolaznika. To je zgrada u Gajevoj ulici 6 koja je svakako najuža stambena zgrada u Karlovcu. Njeno pročelje široko nje svega šest metara no zato je visoka skoro 18 metara!

Ovo neobično građevinsko djelo neobično je i zbog toga što vanjski izgled ne ukazuje da su u toj zgradi smještena dva komforna dvosobna stana, nekoliko prostorija u prizemlju i jedan lokal prema ulici. Zgrada se produžuje prema dvorištu i u njoj ima čak 170 kvadratnih metara korisnog prostora. Zanimljivost je i to da ova zgrada, vjerojatno zbog svog uskog i visokog izgleda, još i danas nosi epitet „prvi karlovački neboder“. Tako ga, naime, i danas nazivaju stariji stanovnici Gaze i okolnih ulica.
Sadašnji vlasnik zgrade je Stjepan Jurković, od njegove supruge Ankice koju smo zatekli kod kuće saznali smo više o povijesti gradnje „prvog karlovačkog nebodera“

- Kuća je u sadašnjem obliku izgrađena 1929. godine, a prije toga tu je stajala jedna drvena prizemnica. Kako su okolo smještene i po 200 godina stare kuće, koje još i danas stoje, moralo se u tom uskom prostoru graditi usko – ali visoko. Prvi gazda koji je sagradio sadašnju kuću bio je Ivan Gvožđak i uz pomoć jednog karlovačkog arhitekta, kojem nažalost ne znam imena, sagradio je ovu dvokatnicu u kojoj je sve minijaturno, ali prostor je potpuno iskorišten.

I zaista u unutrašnjosti ove neobične „kuće dugajlije“, građene van ustaljenih građevinskih normi, ima mnogo prostora i svaki je centimetar proračunato iskorišten, tako da se ne dobiva osjećaj skučenosti.

Spomenimo još na kraju da će uskoro u prizemlju „prvog karlovačkog nebodera“ biti uređena prodavaonica cipela poduzeća „Peko“.