U eri moderne tehnologije, brzog života i sve slabije koncentracije, pitanje je kako bi ovaj "zadatak" prošao i u nekom školskom razredu danas.

Rasprave o prošlosti uvijek su pune oprečnih mišljenja i na prostorima koji su imali mirniji i kontinuiraniji tijek povijesti od našeg. Sve što se u proteklih tridesetak godina dogodilo, prvo s ratom i agresijom na Republiku Hrvatsku, ali zatim (i djelomično paralelno) i s prevarantskom privatizacijom, padom gospodarstva i rastom društvene nepravde podijelili su dio građanstva u dva čvrsto ukopana tabora.

U jednom su oni koji nekritički gledaju na godine svog odrastanja, u kojima je bilo i lijepih i dobrih stvari, ali i u kojima smo nesumnjivo uz svo moderno gunđanje po svakom kriteriju materijalno živjeli gore - u drugom su, pak, oni koji kao da se boje da neće biti dovoljno Hrvati ako priznaju one dobre stvari iz, primjerice, sedamdesetih i osamdesetih pa su skloni izmišljati i gluposti kao što je ona već legendarna o "jednoj vrsti jogurta".

Sadržaj se nastavlja...

Negdje u sredini između ova dva tabora je - istina. Osamdesete su imale svoj zanos, ljepotu i bezbrižnost. Ljudi su (pogrešno, ali to je druga priča) vjerovali da im je egzistencija sigurna, samim tim s optimizmom su gledali u budućnost. No, bilo je i danas nepojmljivih stvari (u ovom tekstu nećemo ići u političke sfere) kao što su nestanci svakodnevnih stvari kao što su kava, ulje, šećer, deterdžent, meso... Nisu, treba biti iskren, te nestašice u pravilu bile "Kolindinih razmjera", ali stvarale su neugodu, a ponekad i poprilične komplikacije.

Bez imalo pogleda s visoka, vrijedi se zapitati kako je sljedeći tekst iz Karlovačkog tjednika (i samu proceduru uopće) razumio neki obični poljoprivrednik iz seoskog kraja s tek završenom osnovnom školom, a kakvih je bilo puno više nego danas. U eri moderne tehnologije, brzog života i sve slabije koncentracije, pitanje je kako bi ovaj "zadatak" prošao i u nekom školskom razredu danas. Možda bi završio u medijima nakon protesta ogorčenih roditelja s čime maltretiraju njihovo "zlato"...

"Kupon 2 uskoro u opticaju", Karlovački tjednik, 10. veljače 1983. godine

Odlukom Štaba za opskrbu općine Karlovac od jučer se jestivo ulje može nabaviti i za kupon broj dva. Što se ostalih deficitarnih proizvoda tiče, očekuje se da bi se od idućeg tjedna i oni mogli nabaviti za kupon broj 2. Štab je također donio odluku da se za dva kupona od tri kilograma može nabaviti pet kutija deterdženta od 1,20 kilograma i obratno.

Ova je odluka donijeta radi ravnomjernijeg snabdijevanja, jer je do sada bilo slučajeva da su stigla pakiranja deterdženta od 1,20 kilograma i danima stajala u trgovinama, a potrošači ih nisu mogli kupovati jer su imali kupone sa oznakom od 3 kilograma. Ovako će se moći nabavljati deterdžent bez obzira na pakovanje.

Prema informaciji koju smo dobili od Milivoja Kneževića, direktora OOUR-a Veleprodaja karlovačkog PPK, do sada je prvim kuponom pokrivena kompletna planirana količina jestivog ulja te se stoga i drugi kupon može staviti u opticaj. Ugovorene količine ovog proizvoda za sada stižu na vrijeme i u trgovinama ga ima dovoljno. S opskrbom deterdženata očekuje se poboljšanje od idućeg tjedna. Do kraja ovog tjedna u Karlovac bi trebalo stići 15 tona ugovorenih količina deterdženta i te bi količine također pokrile prvi kupon. Zato je za očekivati da bi idućeg tjedna i drugi kupon za deterdžente bio u opticaju. 

S kavom je nešto teža situacija, no za očekivati je da do kraja tjedna stigne 2000 kilograma kave, koja će također pokriti količine predviđene kuponom broj 1 pa bi i kava od idućeg tjedna mogla da se nabavi za kupon broj dva.

Potrebno je napomenuti da će kod nabavke deficitarnih proizvoda za kupon broj 2 prednost imati potrošači koji nisu još potrošili kupon broj 1 bez obzira što je i kupon broj 2 već stavljen u opticaj.

(foto: kafotka.net)