Prije 50 godina u ŠSD na Rakovcu (prvoj modernoj dvorani u Hrvatskoj i drugoj u Jugoslaviji) je od 10.-24. svibnja 1970. odigrano 6 utakmica u sklopu 6. Svjetskog prvenstva u košarci (grupa C) a nastupile su reprezentacije SSSR, Urugvaj, Panama i UAR. Za finalni turnir plasirali su se SSSR i Urugvaj. Bilo je to prvo SP u košarci održano izvan Južne Amerike i prva svjetska zlatna medalja košarkaške reprezentacije bivše države.

Košarkaška reprezentacija Jugoslavije je također prije 50 godina  (subota, 23. svibnja 1970.) pobijedila u Ljubljani reprezentaciju SAD-a 70:63 i tako osigurala naslov svjetskog prvaka. Praktički je petorka hrvatskih košarkaša osvojila naslov. Naime, čvrstu jezgru reprezentacije bivše države predstavljali su hrvatski košarkaši koji su iznijeli najveći teret dok su preostali, pa i legendarni kapetan Ivo Daneu, samo podupirali, pomagali im. Osnovna petorka igrala je u sastavu: Nikola Plećaš, Rato Tvrdić, Damir Šolman, Krešimir Ćosić i Petar Skansi. Najboljim igračem prvenstva proglašen je Petar Skansi, no nagrada je nekim čudom uručena Sergeju Bjelovu iz Sovjetskog saveza. 

Prekretnica je to bila koja je košarku uvrstila uz bok „najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“, a nedugo potom postala je i sport N0 1 kada su u pitanju uspjesi i medalje s velikih natjecanja. Nakon ljubljanskog zlata košarka je uvrštena na TV program, dvorane su redovito bile pune, a po gradovima su nicali košarkaški tereni. Zlato iz Ljubljane bilo je pokretač košarkaške priče koja je trajala sve do EP u Italiji 1991. godine, zadnjeg velikog natjecanja pod zastavom bivše države ...

Sadržaj se nastavlja...

ZLATNE GODINE KARLOVAČKE KOŠARKE

Prvenstvo svijeta igralo se u tri kvalifikacijske grupe, u Splitu, Sarajevu i Karlovcu, finale je bio u Ljubljani, domaća reprezentacija je imala privilegij izravnog plasmana u završnicu. Utakmice u Karlovcu bile su vrlo posjećene. Premijernu utakmicu finala igrala je Jugoslavije protiv drugoplasirane reprezentacije splitske grupe. Kako je u Splitu za Brazil bilo rezervirano prvo mjesto, kao košarkaškoj velesili, za drugu poziciju borile su se Italija i Južna Koreja. 

Pripremajući se za Svjetsko prvenstvo,  u siječnju 1970. pred 4000 gledatelja u Školskoj sportskoj dvorani na Rakovcu, muška reprezentacija Jugoslavije pobijedila je Italiju 82:62. Prije SP-a, u travnju 1970., Željezničar je ugostio momčad TWA sastavljenu od ponajboljih košarkaš amatera iz SAD-a. Gosti su pobijedili 86:76. U vrijeme SP-a košarkaši Željezničara odigrali su trening utakmice bez publike s igračima UAR i Urugvaja u kojima su zabilježene pobjede Karlovčana 53:37 i 56:49. Trener Željezničara Berislav Radišić pokušao je ugovoriti i susret s reprezentacijom SSSR-a, no vođa sovjetskih košarkaša Vladimir Gomeljski predložio je da se trening utakmica odigra u Ljubljani pred finalni turnir. Ali do toga nije došlo. 

U Karlovcu se, što se tiče košarke, danas živi od uspomena. Dovoljno je prisjetiti se zlatnih godina košarkaša željezničara u Saveznoj košarkaškoj ligi (od 1959. do 1974.). Od 1952. kada su prvi put postali prvoligaši do konačnog oproštaja sa Saveznom ligom  1973. košarkaši Željezničara su 18 puta nastupali među najboljim klubovima Jugoslavije. Odigrali su 350 utakmica, pobijedili 142 puta, jednom je prvenstveni susret završen neriješeno (tada se nisu igrali produžeci), a poraženi su 207 puta. S ukupno 285 bodova Željezničar je u toj „vječnoj tablici“ bio 10. klub među 38 momčadi koje su od 1945. do 1980. sudjelovale u prvenstvu Jugoslavije. „Željine“ proslavljene petorke: Žira, Boce,  Čaplje, Bobe i Čipija. Gostovanje američkih košarkaša u Šancu prije 56 godina  (2. lipnja 1964) ...

PORAZNA ISTINA

To može biti samo san i iluzija. Nažalost više nikad domet karlovačkog košarkaškog kluba neće biti takav. Danas u sportu vladaju pravila biznisa, zakon novca i ulaganja kakvi se u Karlovcu ne mogu osigurati. Zato je logično da njegujemo uspomene, da podučavamo mlade kako je to bilo, da obnavljamo sjećanja na velike pothvate naših sportaša. Ovo je jedna od takovih …

Porazno je, doslovno katastrofalno za budućnost našeg naroda, koliko se malo ulaže u tjelesni odgoj, tako da je praktično sve palo na klubove. Njihove sportske škole gdje se isključivo traga za talentima, onima koji će jednog dana biti klasa, koji će dosegnuti domet za prodaju ...