Karlovački rukometaši bolje su odigrali u Metkoviću nego u Karlovcu. Ali im neodlučeno (22:22) nije bilo dovoljno jer su na vlastitom terenu poraženi (33:35). Zato je točno da su kvalifikacije izgubljene u Karlovcu.

Podsjetnik na Metković – pakleni ugođaj lokalne dvorane kakav se i očekivao. Bila je to atmosfera koja zorno podsjeća na slavne dane metkovskog rukometa kada je osvojen Kupa EHF-a. Grčevita borba do posljednje minute. Domaćin je od početka kontrolirao rezultat. Gost  6 minuta prije kraja vodi (21:20), a Metkovci izjednačuju već u sljedećem napadu, zatim i vode. Jedino što je Karlovac nakon dva nerealizirana napada uspio jest definirati taj remi. Što je za nj ravno porazu jer se opraštaju od Paket24 Premijer lige poslije samo jedne sezone. I da sve bude još tužnije to se događa o 30. obljetnici osnivanja i postojanja te prvog službenog nastupa u Karlovcu u novoj Hrvatskoj ligi. Metković Mehanika se vraća u elitno društvo nakon punih 13 godina. 

To je suština ovih kvalifikacija. 

Sadržaj se nastavlja...

Karlovačka momčad se uopće nije trebala naći u dotičnoj situaciji, dakle u grčevitom razigravanju za ostanak u društvu najboljih; to se boljom tehničko-taktičkom pripremom i  vođenje s klupe odavno moglo riješiti. Bilo bi pogrešno za ovaj neuspjeh isključivo kriviti igrače - pa nisu oni odjednom zaboravili igrati! Najveći krivci za neupitni brodolom su članovi stručnog stožera sa šefom Milošom Đankovićem te trenerica Tatjana Rašić. Kadgod smo Đankovića kao glavnog bossa pitali zašto odgađa promjenu na trenerskoj poziciji, odgovor je bio lakonski: „A koga postaviti…?!“ Nije bilo hrabrosti pa riskirati,  ili se iz nekog razloga to nije htjelo učiniti. Međutim, najčešće je uzrok problemima i podbačajima nalazio u nedostatnim financijama. Jednostavnije je bilo okolo moljakati novac umjesto da se kvalitetnom strategijom predoči što se želi od rukometa. Pitanje je i što je bilo važnije – Škola rukometa ili klub. Stoga bi Đanković trebao odlučiti – ili, ili. 

Hoće li post festum momčad ostati na okupu ili se razići, hoće li se sad okrenuti nova stranica? Možda bi jedino čarobnjak uspio prognozirati što će biti ako bude. Sigurno je da se s istim trenerom tj. istom trenericom i istim igračkim kadrom ništa neće promijeniti. Teško da se može postići nešto više od toga što smo gledali u ovoj sezoni. Zbog toga je klub usmjereniji dugoročnom igranju u nižem razredu negoli povratku u Premijer ligu, što za karlovački rukomet nipošto nije dobro jer zaslužuje više. 

Naravno da jedan novčić nikad sam za sebe ne zvoni u džepu, moraju postojati najmanje dva. Prema tome,  nije grešna samo struka, grešna je i uprava koja je umnogome ispod razine kluba elitne lige. Premalo je onih koji nešto daju. Dakako da je nedopustivo što sudionik Premijer ligu živi s tako mizernim budžetom u usporedbi s konkurentima.

HR-JUNIORI BEZ KARLOVČANA

Juniorska reprezentacija počinje pripreme za Europsko prvenstvo u Portugalu, dva dana trenirat će i u Karlovcu.  U dvorani FIK na Borlinu održati će dva treninga, u petak 17. lipnja (17.30-19.00 sati) i subotu 18. lipnja (10.00-11.00 sati). Kandidati će se okupiti u Zagrebu 10. lipnja, u međuvremenu vježbati i u Delnicama. 

Hrvatska je do sada 12 puta sudjelovala na europskim juniorskim prvenstvima i osvojila samo jednu medalju. Bilo je to srebro u Turskoj 2012. godine. Kao što je poznato, Hrvatska je prilikom ždrijeba dobila vrlo jaku skupinu s Francuskom, Crnom Gorom i Švedskom. Upravo tim redoslijedom i igrat će mečeve prvog kruga u Portu. Po dvije najbolje selekcije iz svake skupine nastavljaju natjecanje u tzv. Glavnoj skupini, odnosno borbu za medalje, a ostale će razigravati za poredak.

Izbornik Igor Vori objavio je popis igrača za kontinentalni summit  od 7. do 17. srpnja 2022. Na toj listi je po 20 imena i prezimena. Plus šestorica sa statusom pričuva, koji će biti aktivirani u slučaju potrebe. Ni na kojem „papiru“ nema niti jednog mladog igrača Karlovca što rječito govori o trenerskoj vrijednosti ovdašnjeg rukometu. Poglavito u Školi rukometa te HRK Karlovac čija je prva i druga momčad glavni korisnik igračkog potencijala dotične škole. U juniorskoj i kadetskoj reprezentaciji Karlovac je nekad imao igrače, ali i sportske dužnosnike poput Zdravka Štedula, Ivana Pavlakovića, Stipe Smojvera, Ferdinanda Kovačića, Luke Nikolića. Danas takvih nema. 

BOROZAN LANSIRAN ODAVDE

Nedavno smo mogli pročitati priču o uspjehu bivšeg karlovačkog rukometaša Vuke Borozana, danas crnogorskog reprezentativca i od nedavno igrača PPD Zagreba. Počeo je u Cepelinu u Crnoj Gori, pa ga je uzeo Split, onda ga ni Split nije htio, pa je dobio šansu u Karlovcu prije 8 godina i tu je sve počelo. Bio je visok, mlad i neiskusan, tehnički nesavršen, ali je u karlovačkoj momčadi u kojoj su bili Stipe Mandalinić i Luka Cindrić polako napredovao. Igrao je prvo obranu, pomalo i napad. To mu je bila ulaznica za jači rukomet. Karlovac mu je tako bio odskočna daska za bolje sredine, za Europu. Spomenimo pritom samo neke mlađe rukometaše koji su ponikli u Karlovcu a danas su uspješni u inozemstvu i u Hrvatskoj: braća Sandro i Andrej Obranović, Ivan Šnajder, Denis Karić, trener Dinko Đanković …

Neizravan je to odgovor i na pitanje o stanju u karlovačkom rukometu danas, te ispadanju seniorske momčadi HRK Karlovac iz Paket24 Premijer lige.