U petak 11. listopada Karate klub Karlovac 1969. proslavio je 50. rođendan. Više od pola stoljeća je prošlo otkako se u našem gradu počela učiti i prakticirati drevna japanska borilačka vještina koja je vrlo brzo širom svijeta postala toliko popularna da je prerasla u sport koji danas svi znaju. Iako tih pedeset godina ne zvuči bombastično u odnosu na dugu tradiciju karatea, za Karlovac je to više nego značajno pa je upravo tako, skromno a istodobno i pompozno, obilježen taj vrijedan jubilej. Nije nevažno da je Karate kluba Karlovac 1969. godinu dana stariji od Hrvatskog karate saveza.

Riječ je uistinu o prekrasnoj sportskoj priči jednoga kluba, i jednoga čovjeka s 50-godišnjim kontinuitetom u klubu, stažem kojim bi se ponosile i mnogo veće te urbanije sredine od ove naše tobože „žabarske“. Priči koja nam je, zaslugom veličine ali i jednostavnosti „Žige“ Feitla, njegove spontanosti i neformalnosti, skromnosti i lojalnosti, svakako i lokalpatriotizma, pokazala štošta o čemu nemamo prilike svjedočiti svaki dan. To je storija i tema koju po svaku cijenu trebamo sačuvati, a onda polako i pametno nastavljati. Kopirati. Jer posrijedi je putokaz kako se gradi sustav, uspostavljaju odnosi, čeliči sportski i ljudski respekt… Možda na malo drukčiji, ali itekako važan način. Osjećajući i živeći sport, kreirajući granu skrivene ekskluzivnosti koja je zahvaljujući svestranosti, spremnosti i sposobnosti Želimira Feitla osuđena na uspjeh.

Sadržaj se nastavlja...

Samo se tako stvara kontinuitet i - brend. I samo se tako raste. Sasvim je svejedno je li posrijedi osobna evolucija ili izgradnja događaja koji permanentno ostavlja duboki trag. Uostalom, jedino je bitno da vrsnost i korisnost postaje prepoznatljiva zbog čega je polako ali sigurno svi postajemo svjesni. I oni koji obično diktiraju zahvaljujući pozicijama na kojima se konkretno odlučuje, i oni ne baš presudni a ipak potrebni budući da će sve to pratiti pa pisanim tragom braniti od zaborava.

Svečanosti u prepunom hramu karlovačke kulture, Gradskom kazalištu Zorin dom, nazočile su brojne sportašice i sportaši, natjecatelji koji su zadužili hrvatski i karlovački karate, mladi sportaši i njihovi roditelji. Ne jedino zastupnici karatea, nego i neupitni prijatelji i poklonici KA-sporta. Nisu izostale ni glavne političke „figure“ grada i županije te sportsko-novinarska vlada HZSN-a. Nije bilo nikoga tko je mogao a da toga petka nije navratio na hepening karlovačkih karataša.

Podsjetimo se tek nekolicine, ponajprije nedvojbene sportske ikone Jelice Pavličić – Štefančić, olimpijke i svjetske atletske rekorderke te njenog klupskog kolege, rekordera i reprezentativca Ivana Ivičaka. Zatim prve dame Karlovačke športske zajednice, glavne tajnice Marijeta Željković – Ćelić, najbolje sportašica Hrvatske u anketi HOO-a 1994. godine. Zatim svjetskog i europskog prvaka, ZG-borca Vjekoslava Šafranića, svjetskog šampiona Biograđanin Danila Domdjonija, vodećeg čovjeka Hrvatskog karate saveza Davora Cipeka, pomoćnika glavnog tajnika HOO-a za lokalni sport i osvjedočenog prijatelja karlovačkog sporta Sinišu Krajača, župana Damira Jelića i gradonačelnika Damira Mandića s najbližim suradnicima, sportsku vrhušku grada i županije. Svih kojima je tu doista i bilo mjesto!

Zaslužili su javno apostrofiranje i studentica druge godine solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Lucija Klarić koja je otpjevala hrvatsku himnu. Plesni klub st.ART iz Karlovca čiji su članovi izveli četverominutni program, koreografiju koja sadrži elemente kung fua koje je s juniorskim ansamblom, plesačima, uvježbavao Damir Tek, kung fu majstor i vlasnik crnog pojasa/2.dan, a osmislile Irena Gerovac Zrnić i Sanja Tek. Program je profesionalno, kao i uvijek maestralno, vodio glavni urednik SPTV Jura Ozmec, predsjednik HZSN-a i glavni tajnik AIPS-a. Zahvala svima.

Napokon, predstavljena je nova monografija i šesnaestominutni dokumentarni film o klubu. To je peta knjiga o povijesti Karate kluba Karlovac. Dosad su objavljene brošure povodom 20, 25, 30 i 40 godina. Nijedan karlovački klub nema tako ukoričenu povijest, razvrstanu na kratka razdoblja od po 5 i 10 godina. Grafički inženjer Nenad Vojnović – Roni iz Tiskare Pečarić-Radočaj sve je oblikovao, dočim je profesorica Anita Klarić iz karlovačke Ugostiteljsko – turističke škole knjigu lektorirala. Mladi student informatike, suradnik Trend televizije Ivan Novačić, montirao je film.

Na kraju krajeva, čast i zadovoljstvo je biti grad domaćin skupa kakvim bi se ponosile i neusporedivo veće sredine, stoga valja pozdraviti napore organizatora, kao i volju/želju da ideja koja je rođena spontano postane primjer drugim sportskim udrugama ako na sličan način kane obilježiti svoje obljetnice.